Da li je Crnogorska akademija nauka više dukljanska ili je DANU više crnogorska nego dukljanska? Ko je koga tu napravio, i ko koga tu dorađuje i razrađuje, nije jasno. Da li su one (ove dvije polusestre) jedno ili su dvoje? Da li su dvoje koje su jedno, ili jedno koje je dvoje? Da li bi jedna bez druge izgubile identitet, i da li je razlog opstanka i jedne i druge uvijek u onoj drugoj, a ne u onoj samoj? Vjerovatno da su ovako protivrječni kazualistički razlozi najbliži istini? Ne istini, jer o istini se ovdje ne može govoriti, ali može o realnom stanju stvari. Koje je, u identitekom smislu, sasvim difuzno, i s katastrofalnim deficitom razloga za samostalno postojanje. Prije nekoliko godina u basnama sam napominjao kako jedna kokoška kvoca po Crnoj Gori, da su te dvije akademije jedno isto. Eto, vrapci i kokoške su znali, a pametni ljudi su sumnjali, i odbijali takvu pomisao. E kakva nam je Crna Gora ako su joj akademije nauka ovakve? Nešto se više može znati o „suverenoj“ Crnoj Gori, ako se sagledava kroz ove dvije poćerke, na koje Crna Gora prenosi svoje duhovno i kulturno nasleđe. Nećemo sada razmatrati ulogu treće kćerke, tzv. crnogorske prvoslavne crkve, koja bi suviše usložila ovaj kratak osvrt na crnogorsku pseudokulturu i samorazorno državno ustrojstvo. Pa kakva nam je Crna Gora? Ona je one! Ona njih stvara, a one od nje prave ono što nije ona. A njima se baš ne zna šta su. Ako služe sadašnju Crnu Goru, a ne znaju koga služi ova Crna Gora, onda bi to dosta moglo da kaže o njihovom „naučnom“ nivou, posebno o kulturnoj samosvijesti, i slobodi njenih članova, da kažemo, ljudi. Koja je ovo i čija je Crna Gora? Jer ovo nije ona prva Crna Gora, iako je pošla od nje. Pošla je od nje, i odmah je izdala. Jer ona prva Crna Gora Petrovića, baštinila je srpsku kulturu, srpski rječnik, jezik i pismo. To je bio njen zakon, iskon, duhovna i građanska praksa. Tako je i postala ono što je bila.
Danas se ne zna čija je Crna Gora! Samo nije onih čija je bila. Ne samo crnogorski muslimani, nego i Albanci, i Hrvati, i Romi, gotovi su uvijek da kažu novim Crnogorcima - bez nas ne biste imali ovu Crnu Goru! I na tu ustavnu opomenu ne smije im nijedan Crnogorac pisnuti. Jer se svaki takav „suvereni“ Crnogorac sagnuo pred njima da glasaju za ovakvu Crnu Goru. Ova Crna Gora konsenzualno može samo da ponižava crnogorske Srbe, srpsku kulturu, rječnik, jezik i pismo. A Srbi Crnogorci su je stvorili. Petrovići su bili to. Ova Crna Gora svoj konstruisani i manipulativni suverenitet nelegalno izvodi iz srpske Crne Gore knjaza Danila i Nikole Petrovića, da bi nelegitimno i nasilno stvarala antisrpki suverenitet. Da li je osnovni smisao ove „suverene“ Crne Gore uništavanje srpskog kulturnog identiteta, na kojem stvarno stoji!? Bez javnog otvaranja ovih pitanja sve će biti nejasno (i nesrećno) u Crnoj Gori.
Evo CANU, tj. sadašnja politička oligarhija, kroz akademiju pravi Rječnik crnogorskog jezika, od srpske leksike. Taj rječnik bi mogao biti projekt DANU, ali je realizovan u CANU. Da se ne zna ko kome nešto podmeće, ko kome nešto pravi, ko kome nešto rađa. Tako je utvrđen taj grupni brak. Sve je srpsko, a firma crnogorska. Crnogorska pita od srpskog brašna i srpskih jaja, a neće da priznaju. Umeću se kao da su to njihova jaja?! A svi podmetnuti u podmetnutom poslu. I svi zajedno podmeću Crnu Goru kao da joj nešto dobro rade. A to što tim podmetanjem i samopodmetanjem jalove i pretke i potomke, ništa. Takva je budućnost Crne nam Gore! Pa krađe narodnog novca, male su pri ovim krađama. Pa kad kradu duhovno nasljeđe, koje je svetinja, zašto ne bi krali novčane svote, na koje se navlače zavrzani da zaborave i što znaju.
Sve je još mnogo složenije. Kao da je ova Crna Gora potpuno zaboravila, da je i ona prva nastala ulaskom Stare Hercegovine u njen sastav, prije vijek i po. I unijela Srpski rječnik i duhovno nasleđe. I hiljadu muka.
(Autor je književnik)
Piše: Milutin MIĆOVIĆ